Majčinstvo

Diši, živi, prihvati…

Ovo leto bilo je veoma izazovno za mene, ipak ga s’ ljubavlju grlim i zahvalna sam mu na lekciji koju me je naučilo. Nisam mislila da ću uopšte javno pisati o ovome, ali dogadjaji kojima sam prisustvovala naveli su me na to, da ipak još jednom razmislim i zapitam se: može li nekome moja priča pomoći?

Sine, sreća je u malim stvarima…

Gledam te, sa kolikim sjajem u okicama gledaš u svoje autiće i puštaš ih niz svoju garažu da jure brzinom jakom. Gledam te i vidim koliko si samo srećan sa njima, kako te lako ispune radošću, kako si fokusiran na njih i ispunjen. Tako su mali, šareni, a tako te čine srećnim i zadovoljnim.

Gledam te i vidim ljubav, zahvalnost, osećam ponos i blagoslov jer sam tvoja mama. Ti šašavi dečače, zbog kog noćima ne spavam, koji mi bubne opne probi, zbog koga je naša kuća konstantno natrpana autićima, motorima, kamionima…Ti šašavi mišiću moj, zapamti da je tako dobro, jednostavno i lako nastaviti tu igru i dok budeš odrastao, kada postaneš veliki dečko i budeš zreo…

Mama se izgubila…

Pre odprilike dve godine stajala sam u beznadju u mojoj kuhinji sa morem obaveza, neispavana, raščupana, sa jednim detetom na rukama, a drugim obavijenim oko moje noge i pripremala doručak. Tih dana sam konstantno osećala bes i ljutnju u sebi jer ništa više nije bilo kao pre…